30. 11. 2011.

Fotografija dana 30.11.2011.

Slatki snovi

Koliko često kupati psa

Treba li kupati psa i koliko često uglavnom ovisi o pasmini psa i osobinama njegove dlake. Psi koji se čuvaju u stanu zahtijevaju redovnije pranje u odnosu na one koji su vani, kako bi bili uredni i bez neugodnih mirisa. Kada je reiječ o bul terijerima onda je tu stvar poprilično zamršena jer je poznato da su bul terijeri pasmina sa jako problematičnom kožom i onda često kupanje može da napravi velike probleme.  


Koliko često treba kupati psa ovisi i o tome koliko se isprljaju nakon šetnje ili igranja vani. Neki psi se znaju dosta zaprljati pa im je češće uređivanje svakako neophodno. Ali to ne mora biti kupanje jer svu nečistoću možete ukloniti i četkanjem.  
 
Uopšteno, psi s dugom ili kovrdžavom dlakom trebaju se češće prati u odnosu na kratkodlake pse. Obično se dugodlaki psi kupaju jednom u 1-2 mjeseca, kako bi bili čisti. S druge strane, kratkodlake pse je dovoljno kupati samo 1-2 puta godišnje. Važno je napomenuti da se kupanjem psa gubi prirodna masnoća njihove kože koja ih štiti od hladnoće i vlage, te zdravoj dlaci daje prirodan sjaj. Zato treba voditi računa da intervali kupanja budu dovoljno dugi. Koju god pasminu pasa imali dobro je početi s kupanjem još dok su štenci kako bi se navikli na tu aktivnost. Mnogi psi ne vole kupanje pa ukoliko nemaju tu naviku sigurno će istrčati iz kade usred kupanja. Ili će biti toliko nervozni da ih nećete uspjeti ni natjerati u kadu. 



Prije kupanja psa dobro iščetkajte
Ovo se prije svega odnosi na pse s dugom ili kovrdžavom dlakom kako bi im razmrsili dlaku prije kupanja. Ali i kratkodlake i dugodlake pse prije kupanja treba iščetkati kako bi odstranili sve veće prljavštine iz dlake. 

Koristite šampone za pse!
Vrsta šampona jako je važna i svakako imajte na umu da se psi ne smiju kupati šamponima za ljude, jer psi i ljudi imaju različite nivoe pH kože. Šamponi namijenjeni ljudima imaju niži pH te su neadekvatni za pse. Predlažemo da u specijalizovanim prodavnicama za kućne ljubimce kupite šampon koji će biti najprikladniji za dlaku vašeg psa.

Kupanje
Psi se kupaju mlakom vodom. Ako kupate psa u kadi podmetnite na dno kade peškir ili neku krpu kako ne bi bilo klizavo. Male pse možete kupati i u umivaoniku. Šampon se nanosi prvo na leđa, zatim na trbuh, noge i rep. Vodite računa da im šampon ne uđe u oči i uši. Psa je potrebno 2 puta našamponirati i svaki puta dobro isprati. Ukoliko pas na kraju nije dovoljno ispran čistom vodom ostatci sapunice mogu izazvati nadraženost kože i svrabež. Zato ako niste sigurni jeste li ga dovoljno isprali, učinite to još jednom za svaki slučaj. 


Nakon ispiranja obrišite preostalu vodu suhim peškirima. Vlažnu dlaku možete osušiti i fenom na niskoj temperaturi. Nakon što se dlaka potpuno osuši lagano iščetkajte psa da dlaka dobije sjaj.

28. 11. 2011.

Zanimljive slike/fotografije/video NUM 7

Izmorio ga rad
Ljubav na prvi pogled
Mama i djeca

Kastracija

Na našem podneblju koji od milja zovem brdoviti Balkan pojam kastracije i sterilizacije je popriličan tabu. Pogotovo ako ste vlasnik bul terijera. Uzevši u obzir da na samu pomisao da će naš pulen ostati bez svog ponosa i time će mu biti uklonjena muškost sve vlasnike automatski odbija od kastracije koja je u nekim slučajevima jako potrebna bilo da se radi o sprečavanju negativnog ponašanja ili zdravlja. Kastracija kao takva jako je bitna u olakšavanju kako života našeg ljubimca tako i u životu NAS vlasnika koji smo na uštrb ponosa našeg pulena spremni da patimo i dovodimo i sebe i druge u opasnost koja ZAISTA nije potrebna. 


Problemi u ponašanju psa i kastracija

 

Međutim, kastracija ne može riješiti sve probleme u ponašanju, već samo neke, kao što je teritorijalno obilježavanje (dizanje noge na svako stablo ili objekt), lutanje i bježanje za kujama koje se tjeraju, agresija prema drugim psima pa i ljudima. 



No, ako je agresija uzrokovana npr. strahom onda kastracijom nećemo riješiti problem. Da bi na ova nepoželjna ponašanja mogli uticati kastracijom, psa bi  trebali kastrirati prije spolne zrelosti, sa 9 do 12 mjeseci starosti. Ako se kastracija poduzima kao mjera za sprječavanje nepoželjnog ponašanja, moram naglasiti da bez discipline i odgoja neće sama riješiti problem.


Zahvat kastracije psa kod veterinara 

 

S medicinske strane kastracijom se smanjuje rizik od hipertrofije prostate i pojave tumora u analnoj regiji, te onemogućavamo nastanak tumora testisa.

Zahvat se obavlja u opštoj narkozi te životinja mora biti na tašte. Postavlja se mali rez između skrotuma i korjena penisa, te se jedan po jedan testis odstranjuje kroz isti rez uz predhodno podvezivanje sjemenovoda i krvnih žila.

 

Zarastanje rane nakon kastracije 

 

Životinja vrlo brzo odlazi na kućnu njegu i važno je spriječiti psa da liže ranu (okovratnik). Pogrešno je vjerovanje da će pas zalizati ranu pa će tako ona proći, naime stalnim lizanjem i vlaženjem rane pas sprječava stvaranje mladog granulacionog tkiva, a time i zaraštanje rane.

Ponekad može doći do oteknuća skrotuma, ali nestaje za par dana. Šavovi se vade za 8 do 11 dana.

Negativne strane kastracije pasa
  • Negativna strana kastracije pasa je sklonost debljanju, pa treba smanjiti unos kalorija u organizam i pojačati fizičku aktivnost. Tako i kastrat može biti sportski tip ako ima discipliniranog gazdu.
  • Psima koji su kastrirani prije spolne zrelosti, rast kostiju traje nešto duže pa je taj mužjak nešto viši. Naime, spolni hormoni sublimiraju hormon rasta, kako kod rane kastracije uklonimo organe koji produciraju spolne hormone, još kratko dajemo priliku djelovanju hormonu rasta, pa imamo psa koji je viši, a time i nešto teži. Ove fizičke razlike stavljaju veće opterećenje na zglobove pa kasnije mogu uzrokovati različite ortopedske probleme.

Fotografija dana 28.11.2011.

Uvijek prijeko potrebna edukacija

27. 11. 2011.

Socijalizacija - Važan aspekt za sve buduće vlasnike Bul Terijera i za one koji su taj dio preskočili

Socijalizacija pasa i zašto je ona neophodna

 

Socijalizacija je prilagođavanje psa na sve stvari iz okoline koje ga okružuju odnosno uključivanje psa u normalni život. mSocijalizacija traje od 3. sedmice pa do 12. sedmice starosti, odnosno najviše do 15. sedmica starosti psa. Štenci u tom periodu imaju najveći kapacitet učenja i sve što tada dožive ili ne dožive ostaviti će neizbrisiv trag na njihovo ponašanje tokom cijelog života. Sva iskustva u tom periodu imaju presudni uticaj na njihov mentalni razvoj.




Izuzetno je važno da štene koje udomljujemo bude već kod uzgajivača, odnosno osobe koja podiže leglo, izloženo primjerenim dozama različitih podražaja kao što je fizički kontakt s ljudima, upoznavanje s različitim zvukovima, predmetima, podlogama, mirisima, odnosno sa svim što će pas susretati tokom života.

Kada udomiti štene i kada početi sa socijalizacijom

 

Često se postavlja pitanje kada je optimalno da štene iz legla dođe kod novog vlasnika. Ukoliko uzgajivač pruža štencima sve što im treba, te omogučuje kvalitetnu socijalizaciju, štene ne bi trebalo uzimati prije 8. sedmice, ili čak do 10. sed starosti. Sa socijalizacijom i odgojem treba početi odmah, od prvog dana kada štene dođe kod novog vlasnika u novu sredinu. Nakon što je pas upoznao novi dom i sve ukućane, treba ga privikavati na susrete sa stranim ljudima, djecom, starijim osobama, invalidima, osobama u uniformi, s drugim psima i drugim vrstama životinja. Treba ga navikavati na vožnju autom, na buku, tramvaje, motore, bicikle, grmljavinu, visinu, mračne prostore, šetnju po vlažnoj travi itd.




Preporuka 

Često veterinari upozoravaju vlasnike da ne izvode psa iz kuće dok se ne cijepi i stekne imunitet. Međutim, ako čekamo potpuni imunitet propustit ćemo fazu socijalizacije. Zato vlasnicima preporučujem da svakako izvode psa, ali s oprezom. Ukoliko naiđe pas za kojeg nismo sigurni da li je cijepljen, štenca podignemo u naručje i tako spriječimo kontakt.


Moguće greške koje treba izbjeći

 

Jedno od najčešćih pogrešaka u fazi socijalizacije je što vlasnici nisu naučili psa da sam ostane kući, pa se kasnije javljaju problemi u ponašanju zbog straha od odvajanja kao što je cviljenje i lajanje ili pak uništavanje kućnog inventara dok su sami u kući. Zbog toga je potrebno štene ispočetka ostavljati samo kraći period bez nadzora, a zatim postepeno sve duže i duže. Svakako treba štencu ograničiti kretanje u stanu i osigurati mu adekvatne igračke kako bi se zabavio dok nas nema.

Fotografija dana 27.11.2011.

DAŠAK PROŠLOSTI